Temeljem dojava i izraženih sumnji nekih od najpoznatijih hrvatskih vinara, provjerili smo krije li se u bocama najprodavanijih hrvatskih plavaca uistinu ono što piše na etiketi.

Stolna vina mogu biti znatno ukusnija od onih na čijoj etiketi piše vrhunsko vino

Odabrani plavci nezavisno su se testirali na dvije različite vrste testiranja, u nezavisnom laboratoriju te na Agronomski fakultetu u Zagrebu. Nakon rezultata otkrivena su fascinantna saznanja. Neka jeftina vina puno su boljeg okusa od iznimno skupih koje zbog gljivice bretanomyces gube na okusu i mirisu.

Dok su neki kupci svjesni mogućih prevara, neki od njih ne vjeruju u mogućnost prevare s kvalitetnim vinima.

Tako je kod šest najprodavanijih hrvatskih plavaca testirana rezina metanola, sumpora, teških metala i Ph vrijednosti, koji su bitni za kvalitetu vina.

Na Agronomskom kvalitetu testirana su dva vina s cijenom od dvadesetak vina koja su imala zadovoljavajući okus i boju, skupi vrhunski plavac s cijenom od 97 kuna bio je čudnog okusa i mirisa, dok je četvrti plavac cijene preko 100 kuna zadovoljio kvalitetu.

Neodgovarajuća tehnologija, neznanje te loša higijena vinskih podruma mogu utjecati na proces degradacije vina koja se najčešće javlja između treće i četvrte godine starosti kada bakterija bretanomyces.

Ista ta gljivica se ne javlja kod jeftinijih vina jer ona imaju puno jednostavniji kemijski sastav.

Od 13 vrhunskih plavaca samo 4 zaista zaslužuju taj epitet, dok 4 vrste vina uopće ne bi ni smjela biti na policama trgovina.